Zamislite da možemo da budemo sve što nam treba? Zamislite da možemo da budemo iskreno i čisto zaigrano dete koje mašta potpuno nesvesno okoline i odmah nakon toga stroga i racionalna žena koja mora da izabere da li će svoje studije nastaviti ovde ili u inostranstvu i da li će uopšte nastaviti da studira jer studiranje nema poentu, mozak nam je otopljen, nezadovoljstvo nam gmiže uz kičmu... i sve je postalo besmisleno.
Razmišljam o tome koliko je ćelijama lepo. I biljkama. Svima koji ne moraju da razmišljaju o suštini, da ustaju rano i bude se izmoreni, da igraju po pravilima, poštuju poredak i bivaju ukalupljeni.
A onda shvatim...
Moje telo u sebi sadrži sve te ćelijice. Iz njih je sazdano.
Duša je fiktivna. I vrlo je osećam.
I ko kaže da baš danas ne mogu da budem mala, pa velika, razdragana, pa skrhana, voljena i ostavljena, gladna i uspavana, sve u isto vreme.
Ko kaže?
Samo pustite korak. Ali nemojte da žurite.
I možda budemo korak bliže totipotentnosti.
Razmišljam o tome koliko je ćelijama lepo. I biljkama. Svima koji ne moraju da razmišljaju o suštini, da ustaju rano i bude se izmoreni, da igraju po pravilima, poštuju poredak i bivaju ukalupljeni.
A onda shvatim...
Moje telo u sebi sadrži sve te ćelijice. Iz njih je sazdano.
Duša je fiktivna. I vrlo je osećam.
I ko kaže da baš danas ne mogu da budem mala, pa velika, razdragana, pa skrhana, voljena i ostavljena, gladna i uspavana, sve u isto vreme.
Ko kaže?
Samo pustite korak. Ali nemojte da žurite.
I možda budemo korak bliže totipotentnosti.
No comments:
Post a Comment